Predlog za rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (GS UN) o sećanju na genocid u Srebrenici došla je na predlog Nemačke i Ruande, kojima se naknadno pridružilo više od 30 država članica ove organizacije.
Mobilnost mladih sa prostora bivše Jugoslavije, njihovo međusobno upoznavanje i razmena iskustava, kao i zajednički razgovor o ratnoj prošlosti 1990-ih, pokazali su se kao dobar mehanizam u procesu pomirenja na ovim prostorima, saglasne su predstavnice organizacija civilnog društva iz Srbije i Bosne i Hercegovine.
Podsećanje na brutalne prisilne mobilizacije izbeglica u Srbiji – mnogi mobilisani se nisu vratili svojim porodicama.
Kao aktivistkinja za ljudska prava, inspirisana sam da se bavim temom manjinskih prava na Kosovu zato što verujem da svaka osoba ima osnovno pravo na jednakost i dostojanstvo. Prava manjina, uključujući etniče i verske manjine, su od izuzetne važnosti, jer ove grupe su marginalizovane i nipodaštavane. U slučaju Kosova, ono ima složenu istoriju etničkih tenzija, i pitanje manjinskih prava su ozbiljan problem.
Od mlađih dana uvijek mi je cilj bio da doprinesem društvu Bosne i Hercegovine kroz meni dostupne mehanizme, koliko god postigao uvijek sam osjećao da to nije dovoljno. Činjenica da živimo u tranzicijskoj državi daje određenu motivaciju gdje pokušavamo popraviti nepopravljivo. Iako u momentu zvuči nemoguće, bez truda nema rezultata. Svjesni smo da iz dana u dan naše balkanske države napuštaju ne samo mladi ljudi već kompletne porodice što je jako zabrinjavajuće, da li će se naše države pretvoriti u države penzionera?