Život osoba s invaliditetom u Hrvatskoj – Suzanna Bučić, Hrvatska

Unutar novih zakona stoji prividno pohvalna odluka da se satnice osobnih asistenata pomaknu na čak 16 sati radnog vremena. Takva satnica zahtjeva ispunjenje određenih uvjeta. 

Članak 30.

• Uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent može ostvariti osoba s invaliditetom kojoj je procijenjena potreba pomoći osobnog asistenta u rasponu od 20 do 80 sati tjedno.

• – Uslugu osobne asistencije koju pruća osobni asistent u trajanju od 16 sati dnevno može ostvariti osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 0-20, koja živi sama i nije zaposlena.

U članku 30 stoje i uvjeti za satnice od 8 i 4 sati radnog vremena. Postavljanjem ovakvih selektivnih i nerealnih uvjeta zanemarujemo veliki broj pojedinaca koji zahtijevaju više od 8 ili 4 sata osobne asistencije dnevno. Biti samac i nezaposlen su uvjeti koji isključuju većinu korisnika usluge. 

Članci 9 i 10 Zakona o osobnoj asistenciji nalik su manualu za realizaciju Hrvatske distopije.

Članak 9. 

Pravo na uslugu asistencije koju pruža osobni asistent priznaje se osobi koja je navršila 18 godina s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem kod koje je utvrđen treći ili četvrti stupanj težina invaliditeta…

Članak 10. 

Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent ne može ostvariti osoba: 

• Čiji roditelji ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi 
• Koja je na liječenju i/ili rehabilitaciji u zdravstvenoj ustanovi, a koja ima članove obitelji koji joj mogu pružati podršku

Kao i članak 10, članak koji se odnosi na usluge vodećeg pratitelja nosi iste zahtjeve. Što se ovim člancima misli? Obitelji s djecom mlađom od 18. godina moraju brinuti o njima do njihove 18. godine. Korisnici usluge zakonski ne mogu birati svojeg osobnog asistenta, njihovi roditelji i drugi članovi obitelji moraju se brinuti o njima. Nadalje, vidimo da u članku 10. obaveza brige se prosljeđuje i na godine starije od 18. Moramo onda postaviti pitanje, ako su prva ‘linija obrane’ obitelj, kojom zakonskom regulativom se mogu obitelji boriti kako bi dobili osobnog asistenta? Čemu budžet od 146.589.931,65 eura (s time da taj budžet ne vrijedi za 2023. godinu već od 2024. godine nadalje) ako pod 1) teško je ispuniti uvjete kojim bi se zakonski dodijelili osobni asistenti i ako 2) nema dovoljno ljudi koji uopće žele raditi kao osobni asistenti. Budžet za 2023. godinu je pritom mizernih 61.079.138,10 eura. 

Biti osobni asistent u Hrvatskoj nije lako. Uz male plaće, fizički i psihički zahtjevan posao, mala je količina Hrvata koji se upuštaju u ovaj posao. Naravno, postoje lakši poslovi koji su puno bolje plaćeni. Sabor smatra da će uvođenjem Zakona broj osobnih asistenata narasti na izuzetnih devet tisuća. Takva iluzija je poražavajuća za korisnike usluga osobnih asistenata, ali i za same osobne asistente čiji financijski uvjeti ostaju nepromijenjeni, a satnice rastu. Udruga Sjena uviđa ovaj problem i izrazili su želju da posao osobnog asistenta postane poželjan, što bi značilo bolji radni uvjeti, no takve želje padaju na gluhe uši. Neslužbeno postoje ideje o specijalnim treninzima za osobne asistente kako bi bili bolje osposobljeni raditi svoj posao, ali čini se da su te ideje samo ostale ideje jer daljnji dijalozi o specijalnim treninzima ne postoje. 

Ajmo pretpostaviti da unatoč svim preprekama korisnici usluge uspijevaju dobiti osobnog asistenta, što nam navode Zakoni o proceduri njihovog plaćanja?

Članak 35.

Osoba koja uslugu osobne asistencije koristi temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za specijalni rad dužna je djelomično platiti cijenu usluge sukladno pravilniku iz članka 39. stavka 2. ovog Zakona. 

Članak 36.

• Korisnik iz članka 35. ovoga Zakona dužan je u plaćanju cijene usluge osobne asistencije sudjelovati svojim prihodima i imovinom koja ne služi njemu ili članovima njegova kućanstva za podmirenje osnovnih životnih potreba

Članak 37.

• Ako korisnik usluge osobne asistencije ne može ni djelomično platiti cijenu usluge, dužni su je djelomično platiti obveznici uzdržavanja sukladnu pravilniku 39. stavka 2. ovoga Zakona. 
• Zakonski obveznik uzdržavanja korisnika iz stavka 1. ovoga članka nije dužan sudjelovati u plaćanju cijene usluge ako je njihov prihod ili prihod njegova kućanstva manji od trostrukog iznosa zajamčene minimalne naknade za samca ili kućanstvo sukladno zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.

Članak 39.

• Ako troškove cijene usluge osobne asistencije ne mogu djelomično platiti korisnici ili njihovi obveznici uzdržavanja, na način propisan ovim Zakonom, plaćanje pune cijene usluge tereti sredstva Ministarstva.
• Sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge osobne asistencije i način plaćanja usluge pravilnikom propisuje ministar. 

Slično članku koji uvjetuje potrebu za osobnim asistentom, ovi članci nam jasno daju do znanja da će teret plaćanja bit stavljen na obitelji. Prihod kućanstva koji je manji od trostrukog iznosa zajamčene minimalne naknade za samca ili kućanstvo je teško zamisliti, naročito gledajući kako plaće osobnih asistenata već nisu velike. Uzimajući sve to u obzir, moramo se pitati na što će prethodno spomenuti budžet biti potrošen. No, ne brinite. Unutar Zakona o osobnoj asistenciji poseban dio rezerviran je za novčane kazne korisnicima usluge, ali i samim zaposlenicima. 

Članak 69. 

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 do 26.540,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

1. pruža uslugu osobne asistencije za koju nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge iz članka 22. ovoga Zakona
2. nastavi s pružanjem usluge osobne asistencije nakon donošenja odluke o prestanku pružanja usluge, suprotno članku 23. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona
3. nastavi s pružanjem usluge osobne asistencije nakon izvršnosti rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge, suprotno članku 23. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 2.650,00 do 6.630,00 eura.

Članak 70. 

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 3.980,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako primi u radni odnos radnika za kojeg postoji zapreka za zapošljavanje iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1.320,00 eura.

Ako vas je počela boljeti glava nakon čitanja ovih kriminalnih članaka, zamislite kako je tek ljudima na koje se ovi članci odnose. Njihova budućnost opterećena je zakonima koji ih pokušavaju prevariti svakim novim člankom. Većina hrvatskih građana neće se upuštati u ovakvu literaturu jer se ona ne odnosi na njih. Možda se odnosi na neke njihove poznanike, ali se ne odnosi na njih te stoga oni imaju ‘pametnija posla’ i možda će ipak jedan dan pročitati ove Zakone ako njih ili njihove bližnje zadesi tragedija zbog koje im bude potrebna osobna asistencija, ali tada će biti znatno teže utjecati na bilo kakvu promjenu ovih zakona. Moramo odmah reagirati na ovo a ne čekati, jer dok mi čekamo, doći će do smjene nove vlade i ta nova vlada će negirati bilo kakvu odgovornost za ovakvo neetičko ponašanje prema našim sugrađanima.