U noći između 22. i 23. aprila 1999. godine, u 2.06, NATO je bombardovao zgradu Radio-televizije Srbije. Poginulo je 16 radnika – civila koji su ostavljeni bez upozorenja, iako su postojala saznanja da će zgrada biti pogođena. Njihova smrt nije bila kolateralna šteta. Bila je rezultat političke odluke režima Slobodana Miloševića da se propagandna mašina sačuva po svaku cenu – čak i cenu ljudskih života.
Taman što smo u kombi spakovali vodu, transparente i sve đakonije koje će nam sutradan biti neophodne, dok okruženi sa preko pet hiljada policajaca i duplo više huligana budemo šetali tih 970 koraka, portali su počeli da objavljuju nezvanične informacije da je Prajd ponovo zabranjen.