Umetnička akcija „Spomenik dezerteru” održana je ponedeljak 1. decembra 2025. godine u Dvorani Kulturnog centra Beograda (KCB), na osnovu autorske koncepcije Đurđice Čilić, književnice, prevoditeljke i profesorke sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu i beogradskog umetnika Srđana Ćešića u saradnji sa Inicijativom mladih za ljudska prava. Umetnička akcija je prethodno predstavljena krajem novembra zagrebačkoj i sarajevskoj publici.

Događaj je otvoren pozdravnim govorima Zorane Đoković Mitini, pomoćnice za program Kulturnog centra Beograda i autora Srđana Ćešića. Oboje su istakli značaj sećanja na antiratni otpor i potrebu suprotstavljanju ratu i destrukciji kao i otvaranju javnih prostora za promišljanje o mestu dezertera u javnom prostoru.

Ćešić je istakao da je ideja za umetničku akciju potekla nakon održavanja manifestacije „Dana Srđana Aleksića” nakon ćega su Đurđića Čilić i on predstavili ideju o izgradnji spomenika dezerteru na tromeđi Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U sklopu umetničke akcije pesmu poznatog poljskog pesnika Tadeuša Ruževiča pod nazivom „Dezerteri” pročitao je glumac Rade Maričić. U holu KCB pored poznate antiratne pesme, izloženi su i radovi Dalie Koler, koordinatorke Inicijative mladih za ljudska prava pod nazivom „Arhiv susreta” koji predstavljaju umetnički odraz o posetama mestima sećanja širom regije bivše Jugoslavije.

Nakon umetničke akcije usledila je tribina pod nazivom „Dezerterstvo na etički čin“ na kojoj su govorili Olga Manojlović Pintar, istoričarka i viša naučna saradnica Instituta za noviju istoriju Srbije, Vukašin Milićević, teolog i pisac, Rade Maričić, glumac i Dalia Koler iz Inicijative mladih za ljudska prava.   

Istoričarka Olga Manojlović Pintar je naglasila da je, za razliku od Prvog i Drugog svetskog rata, ratovi 90-ih bili lišeni ideologije koja je stvorila prvu i drugu Jugoslaviju, te da su ti ratovi vođeni da bi ta država bila uništena i kako bi danas živeli „svi u svojim oborima”. Ona je istakla kako inicijativa za izgradnju spomenika dezerterima mora nešto novo da donese posebno kada na novi način artikulišemo ideale antifašizma. Manojlović Pintar je postavila pitanja kada je nužno boriti se sa puškom u ruci i kako se boriti za mir kada je agresor u tvojoj zemlji navodeći primere Ukrajine i Palestine.  

Dalia Koler, koordinatorka programa tranzicione pravde Inicijative mladih za ljudska prava, koja je rođena 2002. godine, rat nije osetila i, kako kaže, ne zna šta je rat, ali oseća da priča nije ispričana do kraja i da mi danas živimo posledice tog rata. U nedostatku informacija u formalnom obrazovanju, Inicijativa mladima pruža mogućnost popunjavanje te rupe.

Posebno je istakla da je preko potreban proces humanizacije “druge strane”, a to se može postići samo ako se ostvaruju kontakti, ako se putuje jer jedino tako mladi ljudi mogu da shvate da su i ti sa “druge strane” jednako zbunjeni i “da se zajedno nađu u toj zbunjenosti”.

Retorika današnjih vlasti identična je onoj iz vremena ratova, baš kao što je i vlast identična i to pomaže mladima da lakše razumeju to vreme 90-ih i na koji način se vlast ophodila prema protivnicima ratova, pa je samim tim lakše približiti taj period mladima, rekla je Dalia Koler.

Za teologa Vukašina Milićevića, Ćešić je rekao da je “dezerter u crkvenom poretku”, na što je Milićević odgovorio da bi voleo da može da se poistoveti sa “borcima protiv rata i mržnje”, odnosno dezerterima.

Za SPC kaže da promoviše rat i mržnju, te da služi kao ideološki servis “mafijaškom kartelu koji je uzurpirao javni prostor i drži ga zarobljenim 40 godina.” Napominje da ono što viđamo na ulici danas, misleći na represiju, napade “plaćenika”, da je to slično onome što je rađeno 90-ih godina.

Olga Manojlović Pintar je podsetila na ranije predloge da se podigne spomenik dezerterima, među kojima se ističe tekst novinara Stojana Cerovića za nedeljnik „Vreme”, kao i više od tri decenije aktivnosti Centra za kulturnu dekontaminaciju i Žena u crnom koje su  da je umetnik Mileta Prodanović predložio spomenik rezervisti iz Gornjeg Milanovca Miroslavu Milenkoviću, koji je odbio da ide u Vukovar i koji je izvršio samoubistvo, kad je shvatio da su ga umesto u Sandžak odveli na granicu sa Hrvatskom.

Podsetila je i na Vladimira Živkovića, vojnika koji je s ratišta dovezao oklopni transporter i parkirao ga ispred zgrade Skupštine u Beogradu, kao još jedan primer dezertera koji nema svoj spomenik.

Verujem da ova incijativa treba da doprinese i sagleda iz novog ugla pitanje dezertera, pogotovo danas kad se dešavaju protesti i kad pokušavamo da reartikulišemo osnove ideja antifašizma, rekla je ona.

Postavila je i pitanje kako se odnositi prema dezerterstvu ako dođemo u trenutak kad je nužno boriti se kao u Drugom svetskom ratu, na što je pokušao odgovoriti glumac Rade Maričić, za koga je Ćešić rekao da je jedini potencijalni regrut među prisutnim govornicima na tribini. Maričić je istakao kako „ovde vlada sistem koji već 35 godina skriva da je postojao pokret otpora ratu“ pri čemu je podelio svoje iskustvo istraživanja za kreiranje sadržaja audio podcasta „Pravi heroji“ u produkciji Inicijative mladih za ljudska prava.  

*Ovaj projekat je finansiran od strane Evropske Unije.