Sve do 1999. godine na teritoriji Srbije nije bilo oružanih sukoba. Srbijanska vlast je tvrdila da Srbija nije u ratu, iako su hiljade mobilisanih mladića bile prisiljene da ratuju u susednim državama. Područje Sandžaka bilo je meta raznih naoružanih formacija, kako iz Srbije i Crne Gore, tako i iz susedne Bosne i Hercegovine. Nad Bošnjacima je sprovođen sistematski teror i zastrašivanje, koje je rezultiralo etničkim čišćenjem i značajnim smanjenjem udela Bošnjaka u ukupnom stanovništvu.

U Srbiji, najgore je prošla pogranična opština Priboj. Ona obuhvata teritoriju na tromeđi Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Do rata, u Priboju je živelo 35.951 stanovnika, od čega je Muslimana bilo 10.927. Prema popisu iz 2002. godine Bošnjaka i Muslimana ima 6.994. Broj Srba ostao je gotovo isti. Zašto je došlo do masovnog smanjenja broja Bošnjaka u Priboju?

Prvi veći zločin na teritoriji Sandžaka počinjen je 22. oktobra 1992. godine. Pripadnici srpske naoružane formacije „Osvetnici” su 22. oktobra 1992. godine, iz autobusa na liniji Priboj-Rudo-Priboj, izveli 15 muškaraca i jednu ženu (svi bošnjačke nacionalno- sti), legitimisali ih i nakon toga odveli u Višegrad u motel “Vilina vlas”, gde su ih zlostavljali fizički, a po- tom ih na obali Drine ubili. Za ovo delo osuđeni su Milan Lukić, Oliver Krsmanović, Dragutin Dragićević na po dvadeset godina, a Đorđe Šević na petnaest godina zatvora pred Okružnim sudom u Beogradu.

Ceo tekst: Ratni zločini u Srbiji – Slučaj Sandžak