U nastavku pročitajte uvod koji su napisali urednici Mario Mažić i Maja Nenadović
Osnovni cilj ‘Zajedničkih narativa’ je podržati pomirenje i uključiti mlade u proces dijaloga s ciljem sprečavanja ponavljanja nasilja u nekadašnjoj Jugoslaviji. To je učinjeno kroz pristup sukreiran sa sudionicima u kojem se preko 150 mladih iz 5 zemalja regije (Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Crne Gore i Srbije) sastalo i uključilo u rad na dijalogu u bilateralnim skupinama.
Projekt je započeo u martu 2018. regionalnom konferencijom pod nazivom ‘Donesite svoju povijest’. Kao što i samo ime govori, ovo je
prostor u kojem su mladi ljudi ohrabrivani da podijele perspektivu o novijoj povijesti regije s kojom su ‘odrastali’, koju su učili u školama.
Bilo je važno prepoznati činjenicu dubokih razlika u narativima od samog početka i stvoriti okruženje u kojem su sudionici osjećali da mogu slobodno dijeliti svoje stavove, bez obzira na udaljenost ili bliskost narativa i perspektiva drugih. Sudionici su se na konferenciji organizirali u 6 bilateralnih grupa (Bosna i Hercegovina – Hrvatska, Bosna i Hercegovina – Srbija, Hrvatska – Srbija, Bosna i Hercegovina – Crna Gora, Hrvatska – Crna Gora, Kosovo – Srbija). Svaka od grupa sastojala se od preko 20 mladih ljudi (po 10 iz svake zemlje) koji su učestvovali u dva studijska posjeta mjestima na kojima su učili o odabranoj temi iz novije povijesti. Teme i mjesta za posjete odabrali su sudionici koji su ujedno i kreirali raspored posjeta. Teme su se u početku trebale odnositi samo na pitanja koja su osporavana poricanjem i relativizacijom uglavnom po etničkim i nacionalnim osnovama (npr. zločini u Ahmićima i Trusini, opsada Sarajeva, genocid u Srebrenici, bitka za Vukovar, napad na Dubrovnik, operacija ‘Oluja’, ratni zločini na Kosovu, itd.), ali sudionici su inzistirali na dodavanju tema s pozitivnim tonom – pa su dodane i teme antiratnih prosvjeda i ratne kulturne scene u regiji. Prije nego što su se upustili u pokušaj pisanja zajedničkih narativa, sudionici su pisali narative o odabranim temama tako da prikažu ono što smatraju da najbolje predstavlja dominantni narativ o tom pitanju u njihovoj zajednici, njihovoj okolini.
Nakon posjeta sudionici su radili na istraživanju i uključili se u dijalog gdje su radili na zajedničkim narativima o datim temama. Zamoljeni su da pokušaju razviti narative koji se temelje na činjenicama, poštuju humanost žrtava i sažeti su. Pozvani su da slobodno napišu izdvojeni narativ ako smatraju da zajednički ne odražava njihova stajališta. Manji tim sudionika (oni koji su koordinirali bilateralne skupine) sastao se još jednom kako bi povezao, uredio i završio narative.
Njihovi se narativi temelje na odgovornoj, humanističkoj potrazi za razumijevanjem boli onih koje smo naučeni doživljavati kao ‘druge’. Prema tome, oni imaju sposobnost da nas zbliže ne samo
približavajući nas sve ‘istini’, već i približavajući nam našu zajedničku čovječnost, ono što dijelimo unatoč svim razlikama koje smo naučeni smatrati krajnje važnima.
Na kraju se pokazalo da se ovaj projekt ne bavi samo osporavanim i različitim narativima. Također se bavi zagovaranjem protiv segregiranog obrazovanja koje i dalje viđamo u cijeloj regiji, a koje se opravdava idejom da je nešto urođeno ‘drugačije’ među mladima zbog njihovog različitog identiteta. Stoga je ovaj projekt protiv ideje da je dijalog neželjen ili nemoguć. Protiv shvaćanja da je povijest (obrazovanje o povijesti) nešto što se diktira studentima da neselektivno prihvate. Protiv je poricanja i odbijanja priznavanja perspektive žrtava. On predstavlja odbijanje manipulacije i odbijanje mržnje.
